POZARNICA U OBJEKTIVU: September 2007

Panorama Pozarnice

U nedostatku prostora na oficijelnoj Web stranici http://www.pozarnica.net/, odlucio sam da vam prezentiram malo fotki iz zavicaja...Neke su malo novijeg a neke malo starijeg datuma, ali sve u svemu za sve one koje interesuje bilo sta vezano za zavicaj, nece biti na odmet da se prisjeti ili nekih fragmenata ili da tek upozna neke nove face ili objekte...Uostalom, bila bi to, kao neka prezentacija Panorame Pozarnice iz mog ugla i foto-objektiva... Naravno, klikom na fotku, mozete da je pogledate u pravoj velicini i ako zelite, preuzmete a normalno i da prokomentarisete...

Petrovdan na Visu

PETROVDAN...Boze koliko smo mu se samo radovali....Koliko smo samo ,,priprema,, imali za taj dan...Lile...Zarac...Bakin kolac...Cika..Vika...-Daj mi baba zarac, zapalicu ti gace..Jedan zivot...jedna proslost...jedno tuzno al i sretno sjecanje...

Ove godine na Visu Pozarnice obiljezile su ga dvije lile - od mog Luke i Sofije...Napravio im Dusko...A da nebi gace izgorjele, potrudila se baba Zora...Mozda dogodine bude vise lila, ostalo je da se nadamo - a mozda su ovo i poslednje...Ko zna, zivot je cudan...Ja tipujem da ce ih biti vise...

Pozarnica - Vis 2007

Evo nesto malo novijih fotki, od ove godine...Toliko da vidimo gdje smo i dokle smo dogurali....

Ivkovici

Trakilovici

Krivina ,,Erkic,,

Bare - kuca Dusana Ivkovica

Bare - pravac...

Pozarnica

Kuca Stanka Simeunovica

Pogled sa Visa prema Kalesiji

Pozarnica

...evo Sretene Trakilovicu i tvoga doma

...e ovo svi znate gdje je...

Cuvena raskrsnica u Pozarnici

VIS

Do prije tri-cetiri godine pustos...Sada vec malo postaje ,,gusce,,...Vis se pomalo vratio u zivot...Bar sto se kuca tice. Iako su neke napravljene samo reda-radi u pojedinim se zivot odvija onako kako uslovi dozvoljavaju...A ti uslovi nisu bogzna nesto...Mozda bi moglo biti i bolje da Zapad nije uzeo svoj danak, da bljestava svjetla i asfalt velelepnih gradova nisu odvukli za navijek sjecanja na rodni kraj...Naravno, mnogi ga se sjecaju, al nerado u njega dolaze. Kazu - tesko im, ne mogu sve to da podnesu...I dok oni polako cekaju da naidje prva dobra musterija za prodaju, ostatak pustolova i osudjenika ratnog vihora, ipak uziva u svemu onome o cemu mi na raznraznim forumima, netovima, telefonskim i internetskim putem zalimo i emotivno se prenemazemo, sjecajuci se sretnog djetinjstva, novogodisnjih paketica, Ilindana u Pozarnici, utakmica, turnira, igranki u Caklovicima i na Visu...

Potisnimo sjecanja i vratimo se u stvarnost...Jeste tesko i neobicno, mozda za pojedine i daleko, ali dok god ima nade za bolji zivot, ja cu redovno dolaziti, obilaziti i biti jedan dio svega toga...jer sam volio moj Vis, moju Pozarnicu iako sam prije od mnogih vidio i osjetio lijep zivot, raskos i ljepotu velikih gradova i svjetskih pozornica...I pored bljestavila tih carobnih svjetala, solitera i gigantskih nebodera, najbolje se osjecam tamo gdje sam prvi put dosao na svijet i vidio jutarnji izlazak sunca i nocni pogled u vedro nebo gdje pun mjesec reflektorski obasjava obronke moga zavicaja...